Pa da krenemo onda. Prvo moram poslati nekoga u kuratz: to je ta tzv. «vjerna osječka publika» koja uvijek baljezga kako treba podržavati scenu, a kad dođe vrijeme da se scena doista i podrži, njih ni od korova. Pa koju vi scenu podržavate, pichka vam materina? Onu u Kitzbuhlu? Ili Garmicsh Parten-Kirchenu? Diverzija ima promociju albuma, dođe i dobar bend iz Novog Sada kao support act, a vas se skupi jedva nešto preko stotinjak. Što vam je sad izgovor, bando lopovska, to što je kiša padala? Jeste od šećera napravljeni možda? Nabijem ja vas sve na kuratz! To jest, kao intelektualac, na penis. To vam je ono što liči na kuratz, samo je mnogo manje…
A moram pokuditi i ekipu iz kluba United koja uporno ne dopušta koncertima da počnu prije ponoći, čekajući «da se ekipa skupi». Slušajte matorog lisca, publika je stoka. I, kao i svaku stoku, može ju se dovesti u red. Naučite publiku da koncerti počinju u 10 ili 11 i oni će to vremenom prihvatiti. Sa stokom ne možeš drugačije! Bilo bi stvarno lijepo jednom za promjenu u ponoć otići s koncerta umjesto dolaziti na njega…
Dakle, sto i nešto preko ljudi došlo je u petak u United i nazočilo je jako dobrom koncertu. Kao predgrupa nastupili su Novosađani Red Union (Daško vokal, Ljubo bas, Nenad gitara i Ćato bubnjevi) koje sam gledao na To Be Punk festivalu u Novom Sadu prošle godine kad su me oduševili, a slično je bilo i ovaj put. Melodični anti-fa punk rock bend pod utjecajem Clasha ili Bad Religion, angažirani, brzi i žestoki. Svaka njihova pjesma je himnična i stvorena za višeglasno pjevanje, od uvodne «Land Of The Living Dead», preko «Weapon Of Mass Destruction», «Party People», «Student Radio», «Society»…
Kao i u Novom Sadu, nastup im je bio ispunjen duhovitim Daškovim komentarima između pjesama. Tako je Nenadovu pjesmu «Letters» najavio riječima da je Nenad za nju dobio Nobelovu nagradu za književnost i plaketu lokalnog lovačkog društva; pjesmu «I Hate Girls Like You» najavio je kao stvar s kojom su htjeli nastupiti na Operaciji Trijumf «ali su nam oni rekli da se gonimo u pičku materinu», a stvar «Downtown Creetins» opisao je kao laganu ska stvar uz koju se može zaplesati, no u njoj je bilo laganog ska otprilike koliko i alkohola u mojoj krvi te večeri. Ili bilo koje večeri… Odsvirali su i jednu novu stvar koja zvuči malo čvršće i ne ulazi lako u uho na prvo slušanje, ali svejedno razvaljuje. Odličan nastup Novosađana koji su imali peh s mikrofonom koji je riknuo nakon druge pjesme pa je malo potrajalo dok ga nisu zamijenili, a jedini minus ide sterilnoj osječkoj publici koja je mlako popratila njihov nastup stvorivši ispred bine koridor dovoljno velik da u njega stane Slovenija. A možda i Crna Gora…Da ponovim, za one koji su jučer naučili čitati, ovo je sjajan bend koji svakako trebate vidjeti!
http://www.myspace.com/redunionhq
Diverzija je nastupila negdje oko jedan ujutro. Ovo mi je već treći put da ih gledam, nakon Novog Sada i Županje, pa se neću ponavljati već naglasiti kako je ovo bila bendova prva svirka u njihovom i mom Osijeku nakon izlaska novog albuma «Bloodied but Unbowed». Diverziju vjerujem već poznajete: Andrej (gitara i vox), Remba gitara, Elke bas i Domba bubanj, sviraju melodičan hc punk s također angažiranim tekstovima i uživo postaju sve bolji i bolji. Scenski nastup im se poboljšava, sigurnost u svirci je evidentna, Elke se sa svojim basom posebno dobro zajebava, jedini je minus ozvučenje u Unitedu koje je po običaju mučilo i njih i Red Union (iako, ruku na srce, ovoga puta bendovi izgleda nisu bili odvrnuti do ibera tako da je i odbijanje zvuka bilo čisto podnošljivo).
Diverzija ima i svoju publiku koja ih je bodrila od prve pjesme, «Time to Go» sve do kraja 45-minutnog nastupa što je i njima dalo podstreka pa su doista djelovali nabrijano, željni da se dokažu u vlastitom gradu. I, to su i uspjeli. Nekome se njihova svirka neće dopasti, OK, to je stvar ukusa (ili nedostatka istoga), ali na bini doista djeluju uvjerljivo i daju sve od sebe. Ima tu još mjesta za poboljšanje, ali uz ovakvu svirku Diverzija se ne mora nikome sklanjati s puta.
http://www.myspace.com/diverzija
Bio je tu i after party održan u Tvrđi u kafiću «Carpe Diem», međutim zaključio sam da mi to ne treba u životu. Koga sam htio vidjeti vidio sam u Unitedu, koga zanima kako se meni dopao koncert pročitat će ga ovdje, a da, i kiša je padala…Što mi ne smeta (mi metroseksualci uvijek smo motorizirani), ali znate kakav je lijep osjećaj kad imate stan u potkrovlju i kad legnete spavati snom pravednika a iznad vas po krovu dobuje kiša u ritmu tam-tama…Ne, vi to ne znate, među vama nema pravednika…
Savršen kraj jedne jako dobre večeri. Jebo after, ja sam svoju večer iskoristio najbolje što se moglo…
Unionist Hadžo