Intervju sa Stefanom iz benda Rain Delay

Dugo se cekalo na izdavanje novog albuma. „We Forget“ je konacno ugledao svetlost dana. Zašto toliki jaz izmedju završetka materijala i izdavanja istog?

Sam album je bio završen još jeseni 2007. ali naci dobrog izdavaca u Srbiji je isto što i traziti iglu u plastu sena. Pokušali smo sa izdavackim kucama i ovde i u  inostranstvu, ali najvece razocarenje smo doziveli kada smo naišli na nerazumevanje kod naših izdavaca. Nešto slicno nam se desilo i prilikom izdavanja prvog albuma. Naravno, nismo odustajali i sreca nam se osmehnula kad smo dobili ponudu od Marka Tice i njegove mlade izdavacke kuce Mr. Metal negde na leto 2008. Pošto su oni mlada kuca koja tek treba da se dokazuje, kao i naš bend, puni entuzijazma i volje za ozbiljan i profesionalan odnos lako smo pronašli cvrste temelje za saradnju. Ostalo je istorija.. Dobili smo izdanje i ono je ugledalo svetlost dana 17.oktobra 2008. 🙂

Hajde upoznaj nas malo sa detaljima oko rada na novom albumu. Gde je sniman, gde produciran…?

Producent, mentor, ucitelj i pre svega veliki prijatelj benda je Vladimir Novicic, koji je zasluzan za to što je album snimljen i što je bend napredovao u svakom pogledu, narocito muzickom. On je bio sa nama kroz sve faze pripreme, snimanja i, naravno, mixanja i masterovanja albuma, što je u ukupno 2 godine. Inace, bubnjevi su snimani u studiu Del arno benda sa Zuletom, postprodukcija je radjena u studiu Chainroom kod Marjana Mijica, a ostatak u Muzickom studiu Novicic. Naravno, i post i bubnjevi su bili pod budnim okom Vlade. Vlada je ostavio svakako veliki pecat na albumu, jer ce svi primetiti da nije u pitanju klasicna metal produkcija, jer mi nismo klasican metal bend. Nadam se da ce se ljudima svideti, jer pokušali smo da odrzimo eksplozivnost metala, ali i da mu damo jedan umetnicki dojam koji je vrlo karakteristican za našu muziku.

Kolika pesama se nalazi na „We Forget“? Za neupucene, kojom temom se Rain Delay bavi u tekstovima i ko su autori pesama na novom albumu?

Album ima 8 pesama u trajanju od 47 minuta, a slozene su u parovima/1. i 2., 3. i 4. etc. Tako je radjen i booklet, jer su pesme povezane i tematski i muzicki izmedju sebe. Tema je u vecini pesama ljubav i sve oko nje što je cini tako zanimljivom, inspirativnom, ali i bolnom. Dakle, raskidi, neostvarene veze, veze koje ipak nisu onakve kakvim ih mi zamišljamo, filozofija same ljubavi i strah od emotivnog vezivanja su motivi koji su najucestaliji na ovom albumu. Svi clanovi benda su doziveli vecinu ovih stvari, tako da su one nastale na iskustvima samih clanova. Zato svaku naše pesme dozivljavamo vrlo emotivno i tako ih i izvodimo pred ljudima. One su deo nas.


 Nezahvalno je vršiti kategorizaciju, pogotovo sopstvenog rada, ali kako se moze „kategorizovati“ Vaš novi album? Ili, ako ti je lakše, koji zanrovi preovladavaju?

Uf… Ovo je pitanje pre za Dušana (gitara/vokal) jer glavni kostur pesme  osmišljava on, ali pokušacu da objasnim ono što bi postalo najjasnije nakon preslušavanja samog albuma… U pitanju su melodeath/post, hardcore/jazz-funk, momenti koji preovladjuju ali ima tu i doomicnih momenata koji su za nas karakteristicni jer tako dodajemo tu finu dozu melanholije koja provejava kroz naše pesme. Nadam se da sam bar malo pojasnio naš stil koji ni nama cesto nije jasan. 🙂 Mi se deklarišemo kao fusion metal jer nam je tako nekako najlakše da se opišemo, ali muzika i ukus su individualne stvari, tako da ako neko ima drugi predlog, mi se ne bunimo.  U pitanju je muzika, a ne neka matematicka definicija.

Imali ste, da tako kazem, cast da Vaše izdanje „We Forget“ bude prvenac izdavacke kuce Mr. Metal…

O da… I vrlo nam je drago zbog toga jer su ljudi u toj kuci vrlo profesionalni i pomazu nam u promociji albuma koliko god mogu. Više od toga i ne mozemo da trazimo. Vrlo smo zadovoljni jer smo i dogovor lako postigli, ciljevi su nam isti tako da nemamo ništa protiv da se ta saradnja nastavi i na predstojecim albumima,
koji su vec u planu i povoju 🙂 .

Pre izlaska albuma imali smo prilike da vidimo spot za pesmu „Fulcrum“. Da li je u planu još neki spot?

Za sada ne, jer nam finansije ne dozvoljavaju tako nešto. Mada, nikad ne reci nikad. Nešto što svakako treba pogledati na youtubu ili na spejs stranici benda je jedno novo vidjenje texta jedne od naših pesama u izvedbi Zeljka (gitara) tzv. Don’t fear the Trimmer.  Nije bas spot, ali ga treba obavezno cekirati 😉


Nedavno je bila premijera filma „Miloš Brankovic“ za koji ste Vi radili muziku. Otkud Rain Delay u toj prici?

Reziseru filma-Nebojši Radosavljevicu je trebala muzika za isti u vrlo kratkom roku, te se on obratio našem producentu za pomoc.  Zbog teme samog filma Vlada mu je ponudio naš materijal. Ostalo vec znate… Sve numere u filmu izuzev odjavne i najavne špice su pesme RainDelay-a ili ambijentala koju je radio Dušan sa Vladom. Mi smo podpisnici filma što se tice muzike, a dobili i smo spot za pesmu “Fulcrum”, radio ga je Nebojša Radosavljevic. Tim potezom omogucena je promocija benda, ali i filma.


Disk se moze naruciti direktno od benda. Da li i gde se moze naci u slobodnoj prodaji?

Od 21.oktobra se moze naci u Beogradu u Felixu i Mordoru, a uskoro i u Novom Sadu. Imamo u planu da ga pustimo u slobodnu prodaju i u Kragujevcu, Banja Luci a mozda i u Makedoniji…

 Konacno je izašao album, radili ste muziku za film, spot je takodje tu, šta dalje? Koji su dalji planovi? Po nekoj logici, trebala bi da krene koncertna promocija albuma, da li cete slediti logiku ili?

Logika je majka istine, a istina je da cemo krenuti sa koncertima. To se podrazumeva, jer koji je najbolji nacin da naša muzika dopre do ljudi? Naravno, koncerti. Sa koncertima krecemo od novembra tj. od Beceja u reziji Hita 202, a planiramo da obidjemo što više gradova po Srbiji, narocito one u kojima smo vec gostovali. Što se tice Beograda, planiramo i promotivni koncert, ali pošto je ogroman posao organizovati tako nešto, na to ce se cekati verovatno do decembra ili mozda januara.


Eto, vec imate dva albuma iza sebe. Moze se reci da ste starosedeoci na sceni. E sad, mene zanima Vaše mišljenje o domacoj sceni. Kad kazem „sceni“ mislim na bendove, izdavace, publiku…

Ovo je dosta škakljivo pitanje, jer publike i bendova/kvalitetnih bendova ima i to je najmanji problem scene. Ali izdavacke kuce su vec druga prica. Trude se da što manje uloze u bend, a da im se to što više vrati na racun samog rada benda. To se u Evropi zove izrabljivanje. Medjutim, one ne zele svakog da izrabljuju vec samo bendove koji rade muziku na srpskom jeziku. Pošto vecina bendova u Srbiji ima tekstove na engleskom jeziku, jasno je da ova cinjenica još više suzava ionako mali manevarski prostor za bendove. Zato je ucestala pojava da bendovi u Srbiji sami izdaju svoje izdanje. Tako ih bar niko ne izrabljuje. Za ovih 5 godina koliko postojimo videli smo svakave stvari ali, po najmanje profesionalni odnos prema bendovima i trud da se tim mladim ljudima omoguci da nastave da rade. I ko zna? Mozda da se probiju napolje i na taj nacin afirmišu i sebe, ali i zemlju. Naravno, uvek ima ljudi koji pomazu i koji ne spadaju u vecinu. ali oni su manjina. Zato, barem meni, ponekad izgleda da se borimo protiv vetrenjaca.

Hvala na izdvojenom vremenu i puno uspeha sa novim izdanjem!

Hvala i tebi na intervju, a za sve ljude koji slušaju kvalitetnu muziku pozdrav od Rain Delay-a 🙂

 

Intervju za RSN: Dragiša Radulovic