Majke Unplugged, 27.09.2008. – Stereo Dvorana, Rijeka – izvestaj

Zbog organizacijskih propusta (citaj: zapeli na Green Festu u Harteri), zakasnili smo na predgrupu, garage-country rockere My Buddy Moose (tko zeli, moze ih chekirati na www.myspace.com/mybuddymoose ). Vjerujem da su bili odlicni, ali o njima mozda nekom drugom prilikom. U Stereo dolazimo upravo u trenutku kada je cijeli band vec na stageu; Bare se pokušava popeti na barsku stolicu, nerazgovijetno mrmljajuci u mikrofon. Pojedinci ce kasnije tvrditi da je, umjesto ”Dobro vecer, Rijeka!”, rekao ”Dobro vecer, Zagreb!”, ali kao da je to bitno? Nismo došli slušati small-talk s bine, vec smo došli cuti ono najbolje od cistog rock’n’rolla što Majke mogu izvuci na površinu.
Covjek na barskoj stolici s tamnim naocalama, mršav i ispijen poput aveti, pali cigaretu… Uzima duboki dim i širi ruke… Zovem se Grešnik koji se probudio iz dubokog sna, sve ima svoju cijenu – to se odavno zna… Pitam se, ima li u ovom trenutku vece istine od toga? Kod Majki sam oduvijek, osim prejebene ‘zike, najviše cijenila cinjenicu da njihovi tekstovi nisu samo uglazbljene prazne rime, vec refleksija na neka osobna iskustva i razmišljanja covjeka koji je više puta dotaknuo dno, dizao se i opet padao.
Odmah nakon prve stvari je bilo ocito da snaga Majki ne dolazi iz gitarskih pojacala i mastodontskih razglasa, vec iz energije koju Mršavi Psi stvaraju na bini i karizme koju Bare, cak i u ”dotak’o-sam-dno-zivota” fazama širi oko sebe. Zoki i Kruno na gitarama nas vode ”tamo preko rijeke’, gdje southern rock i delta blues još uvijek dišu punim plucima. Skoro da ih mogu vidjeti na raskrizju kako sjede tik u Roberta Johnsona i jammaju. Bero (bivši klavijaturist Parnog valjka) na Hammondu savršeno upotpunjava sve one prazne hodove koji bi manjak struje eventualno mogao prouzrociti u zvuku. Na bubnju Tibljaš, još jedan u nizu bubnjara Majki koji svirku odradjuju profesionalno i kamenog lica. Kilmister. Jedini ”uštekani” clan banda (uz Hammond) i gotovo jednako karizmaticna pojava poput Bareta. Sjedi na niskoj stolici s elektricnim basom u rukama, stisnutih ociju i s dogorenom cigaretom u kutu usana. Sjecam se njegovog bijesa na zadnjem koncertu Majki ’98., kada je taj isti bas (sad si uzimam malo pjesnicke slobode, najvjerovatnije je ipak bio neki drugi) bacio na pod i otišao s bine. To je bilo to. Nema više Majki. Razdor. 10 godina kasnije, Kilmister opet sjedi tamo gdje je uvijek bilo njegovo mjesto, s desne strane na bini i samozatajno ”ubija” svoj instrument.
Iako ištekana, ova unplugged svirka i dalje ostaje na razini starih koncerata iz vremena Razdora, Razuma i bezumlja i Milosti. Nešto više od sat vremena starih pjesama kojima je unplugged udahnuo novi zivot. Osobno sam najviše odvalila na Zbunjen i ošamucen. Uvijek mi je baš ta stvar bila posebno draga, ali u subotu je zvucala tako jebeno garazno gola i iskrena; prljava, teška i razvaljena da sam na tren u sebi osjetila dio one alkoholno-narkoticne izmaglice o kojoj pjeva.
Koncert završava s Ja sam buducnosti, a nakon glasnog pljeskanja i skandiranja, Majke se vracaju na bis i stavljaju krunu na nastup s himnicnim Mršavi pas, Daj mi i Odvedi me.
Sa svakom stvari odsviranom u Stereu, Majke su me još jednom uvjerile u ono što odavno znam, da su band koji udiše zrak, a izdiše cisti rock’n’roll.

SET LISTA
1. Grešnik
2. Krvarim od dosade
3. ’89.
4. Milost
5. Zaboravi
6. Fantasticna vatra
7. Zauvijek
8. A ti još placeš
9. Putujem
10. Ša na na
11. Zbunjen i ošamucen
12. Mala ima sliku
13. Iz sve snage
14. Budi Ponosan
15. Baretov Blues
16. Vrijeme da se krene
17. Mene ne zanima
18. Ja sam buducnost
19. Mršavi pas
20. Daj mi
21. Odvedi me

Izvestaj za RSN: Jelena