Turbo-folk

Sam termin turbo folk skovao je Rambo Amadeus, koristeci ga u šali, krajem ‘80-tih, kako bi opisao cudni stil sopstvene muzike koja predstavlja kombinaciju raznih stilova i uticaja. U to vreme ovaj termin je bio samo šaljiva fraza koja je predstavljala kombinaciju dva kontradiktorna pojma – turbo, kao asocijacija na savremeni industrijski razvoj, i – folk, simbol tradicionalnog i ruralnog konzervatizma.

Tipicni turbo-folk izgled ilustruje Cecina fotografija iz ranih ’90-tih. Prapocetak turbo-folka, u svom izvornom smislu, bio je 1991. godine “zahvaljujuci” nekoliko nelegalnih novobeogradskih radio stanica. Vlasnik jedne od njih bio je DJ W-ICE koji je puštao narodne pesme sa dens ritmovima koje je sam miksovao. Kasnije se pojavio u spotu Zorice Brunclik a potom i u spotovima drugih komercijalnih folk izvodjaca.

Ipak, prošlo je nekoliko godina pre nego je turbo-folk napravio povratak na velika vrata. Godina 1993. donela je ozbiljnu ekonomsku krizu i galopirajucu inflaciju u Jugoslaviji. Rat je vodjen samo par stotina kilometara dalje i zemlja je bila pod medjunarodnim embargom te su mnogi Srbi videli izlaz u zvucima komercijalne folk muzike.
Iako, po svojoj prirodi i pojavi, uvek neukusan, turbo-folk je daleko dogurao u ovom periodu. Hedonizam i stav  “opušteno” postali su glavne teme. Pesme kao što je “Ne moze nam niko ništa”, Mitra Mirica, koja govori o ljubavi koja opstaje uprkos svim okolnostima, ali takodje implicira na izoliranost Srbije i slaveci snagu srpskog naroda cilja na generalno raspolozenje u drzavi.

Ipak, ako je neka pesma bila ta koja je zasluzna za lansiranje fenomena turbo-folk, to je svakako “200 na sat” iz 1994, besmislena numera koja govori o brzini i sportskim kolima a koju izvodi Ivan Gavrilovic. Pesma je obrada eurodance hita “No limit” grupe “2 Unlimited”. Kasnije je istu pesmu obradila i hrvatska parodicna grupa Vatrogasci, pod nazivom “Nema ogranicenja” a izraz “turbo-folk” se više puta spominje u refrenu.

Uskoro je pod ovim nazivom nastao prepoznatljiv stil. Dugonoge devojke, u kratkim suknjama- Ceca, Mira Škoric, Dragana Mirkovic, Snezana Babic Sneki, i druge, koje su sve bile vec popularne pevacice (doduše sa malo umerenijim nastupom), ubrzo prihvataju novi stil, postajuci neke od najvecih zvezda turbo- folka.

Mešavina oskudno obucenih mladih zena, lascivnih pokreta na nastupima i stupidnih, lako pamtljivih tekstova pokazale su se kao dobitna kombinacija koja je lansirala brojne karijere i obezbedila nastupe na mnogim televizijskim stanicama širom Srbije.

Upitan da prokomentariše, Rambo Amadeus je izjavio: “Osecam krivicu zbog Turbo-folka koliko i Albert Ajnštajn za Hirošimu i Nagasaki.”

Uticaji

Produkcija i marketinške strategije u turbo-folku bile su pod uticajem globalnih main-stream muzickih trendova, mode i dizajna. U suštini, ono što ga je razlikovalo od pop muzike sa Zapada jesu samo karakteristicni “zavijajuci” vokali.

Turbo-folk ima jake korene u komercijalnoj folk i novokomponovanoj muzici koja je vec bila uveliko popularna širom cele bivše Jugoslavije ‘70 i ’80-tih, samim tim je teško napraviti jasnu granicu izmedju njih.
Muzicki su jako slicne, obe su mešavina romske muzike, Srednje-istocnnjackih ritmova, Turske muzike i Grckog pop-folka, sa srpskim trubacima sa jedne, i rock and roll-om i elektronskom dance muzikom sa druge strane.

Glavne razlike leze u vizuelnoj prezentaciji i tekstovima. Turbo-folk nudi otvorenu seksualnost sa polunagim izvodjacima, banalnim ljubavnim pricama i sugestivnim tekstovima, dok tradicionalni komrecijalni folk, ako ništa drugo, pokušava da iznese malo više dostojanstva, mada ne uvek uspešno. Iako oba zanra imaju izvodjace iz istog muzickog tabora, najociglednija razlika je u starosnoj dobi samih izvodjaca. Mladji pevaci (ispod 35 godina), pogotovo zene, obicno igraju na kartu seksualnosti sa provokativnom garderobom na sceni i skandaloznim, dzet-set, promiskuitetnim nacinom zivota van scene. Stariji izvodjaci, bilo sto zele ili sto ne mogu drugacije, vise paznje poklanjaju vokalnim sposobnostima i najcesce izbegavaju “rizicne” tekstove. U tom smislu, doba izmedju 35 i 40 godina starosti predstavlja gornju granicu trajanja turbo folk karijere. Treba naglasiti da postoje i oni koji ne smatraju da je turbo-folk poseban muzicki zanr, pa cak ni poseban podzanr, vec samo sledeci stepenik u razvoju komercijalnog turbo-folka.

Oni na to gledaju kao na generacijski trend u poslednjih tridesetak godina i objasnjavaju ga na sledeci nacin:
Komercijalni folk iz 70-ih godina proslog veka iznedrio je Lepu Lukic i Silvanu Armenulic kao svoje najvece zvezde – pevacice koje su se proslavile svojim izuzetnim, ili u namanju ruku, nadprosecnim vokalnim sposobnostima. Zatim, tokom 80-ih, mesta u vrhu preuzimaju Lepa Brena i Vesna Zmijanac a za njihovu ogromnu popularnost  su vise bile zasluzne fizicke nego vokalne sposobnosti, pa je delovalo da su im njihovi ljubavni zivoti doneli vise slave nego muzika kojom su se bavile. Cinjenica da su 90-te donele sa sobom Cecu i Jelenu Karleusu na vrh komercijalnog talasa bio je sledeci logican korak, prema zastupnicima ovakvog vidjenja. Oni se slazu da je bilo prirodno da, uzevsi u obzir trend do tog trenutka, sledeci korak u komercijalnom folku bude otvoreno zanemarivanje vokala i muzike i orjentacija na iskljucivo fizicki dojam.

Drustveni i aspekti pop kulture

Iako u pocetku tretiran kao benigna nekululturna vrsta zabave koja cilja na primitivne instikte svoje publike, turbo-folk dobija dublju drustvenu dimenziju u periodu izmedju srednjih do kasnih 90-ih godina. Dva dogadjaja koja su to inicirala u velikoj meri, bili su ljubavna veza izmedju Cece i Arkana i nastanak Pink televizije. Vrlo brzo je ovo prvo pocelo da predstavlja mnogo vise od samo bracne zajednice dve osobe, popularne pevacice i komandanta paravojnih snaga sumnjive proslosti. Njihova neskromna svadba, februara 1995. godine, koju je prenosila Pink televizija,  postala je glavni medijski dogadjaj i nezvanicno je predstavljala spajanje dva sveta.
  ……..

Prevod za RSN: Jelena Pavlovic

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Turbo-folk