Kako je nastala cela prica zvana Divert? Od kada bend postoji, ko su clanovi?
Lepo si to rekao: prica zvana Divert. Divert znaci prekretnica. Tako da je naziv benda naša prica o okupljanju. Bicu kratka, radila sam emisiju o demo bendovima “Regeneracija” i, izmedju ostalog, intervju sa tadašnjim “Brain damage”. Nakon nekog vremena stvara se damage u tom bendu i lancanom reakcijom nastaje “Divert” sa dva nova clana, Stupy – perkusionista i ja – vocalistica. Eto, tako je to bilo “davne” 2005. godine. “Brain damage” se regenerisao u “Divert”, Gojko – gitara, Milan – bas, Petra –bubanj, perkusije i vocal vec znate.
Zanrovski, kako bi okarakterisala muziku koju svirate?
Zanrovi više ne postoje. Divert je kompaktna smesa uklopljenih “zanrova”. Poceli smo sami da izmisljamo “zanr”. Otprilike funky hard core drive = Divert.
Izdavaci se javljaju kada namirišu novac….smells like teen spirit! Autori smo Petra i ja. Meni je lakše da uklopim svoj tekst, (logicno, zar ne?) ali je super što se dobro “slazem” i sa Petrinim tekstovima (znam šta je autor hteo da kaze). A, pesme nastaju cudnim spletom okolnosti. Mislim da je zenama lakše za pronalazenje inspiracije i kriticko postavljanje, nisam feministkinja, samo tako zvuci.
Sve pesme su na engleskom, da li imate u planu neku na srpskom, jer cini mi se da pesme na “maternjem” jeziku imaju bolju prodju u Srbiji?
Tako je, to je i logicno. Znam kako razmišljaju ljudi, otprilike ovako: …”Pa ljudi u Srbiji ste…znaci srpski”. Mozda, ne znam. Za sada ne mogu sebe da zamislim da bilo koju našu stvar otpevam na srpskom. Pokušala sam i pukla od smeha. Zbog izgovora, muzike… Mozda neka nova pesma, cisto da eksperimentišemo. Mislim da naša muzika zahteva pesme na engleskom. a planiramo da se probijemo na strano trzište, a tamo im srpski baš i ne treba. Nisam patriota, to mi nije ni vazno, samo smisao. (smeh)
Vi ste prošlogodišnji pobednici Šumadijskog demo festa. Da li mozemo da ocekujemo Divert i ove godine
Prijavili smo se na par festivalcica, cekamo odgovor. Prijavili smo se i na Exit, ali je to uzaludno trošenje vremena, poštanskih koverti i markica. Dobro da nije i zivaca, jer znamo kako to tamo funkcioniše. Da se zove Enter bila bi druga prica. Nestabilno je…i uvek ce biti…i društvo…i vreme…i…mi….i…situacije. Mislim da moraš biti strpljiv, uporan, ponekad dosadan. Zavisi šta zacrtaš, dokle putuješ.
Na Rastoku u Bosni je bilo sjajno. Ljudi su tamo fenomenalni. Prijatni, druzeljubivi, iskreni, zaista. Kad smo mi nastupali pljuštala je kiša. Nikad mi nije bilo lepše na koncertu, stotinak ljudi skace po pljusku dok mi sviramo.
S’obzirom da i sami imate problema sa izdavanjem albuma, po tvom mišljenju, šta je problem u Srbiji, izdavaci ili publika koja nema razumevanja za neafirmisane bendove ili mozda i jedno i drugo?
Problem je u glavama, u ljudima. Od nas sve zavisi koliko smo spremni da se guramo, borimo, radimo, sadimo, šta crtamo, gde idemo. E, kad se skockaš sa mozgom i znaš šta hoceš onda krece borba za opstanak u svetu muzicke mašinerije. A, izdavaca ce uvek biti i publika je još tu, samo trebaš da je prodrmaš.
Profil benda mozete videti ovde https://rockserbia.net/Shri.html
intervju za rockserbia.net: Dragiša Radulovic